[ natrag ] [ Sadržaj ] [ 1 ] [ 2 ] [ 3 ] [ 4 ] [ 5 ] [ 6 ] [ 7 ] [ 8 ] [ 9 ] [ 10 ] [ 11 ] [ dalje ]

Instaliranje Debian GNU/Linuxa 2.2 za SPARC
Glava 6 - Dizanje instalacijskog sustava


Ovo poglavlje počinje s općenitim informacijama o dizanju Debian GNU/Linuxa, nastavlja s dijelovima o instalacijskim metodama, i završava s nešto savjeta za rješavanje problema.


6.1 Parametri dizanja

Parametri dizanja su parametri Linux kernela koji se obično koriste kako bi se osigurao pravilan rad uređaja. Većim dijelom, kernel sam može saznati informacije o vašim periferijama. Međutim, u nekim ćete mu slučajevima malo morati pomoći.

Potpune informacije o parametrima dizanja se mogu naći u Linux BootPrompt HOWTO-u; ovo poglavlje navodi samo natuknice o najznačajnijim parametrima.

Ako sustav dižete prvi put, pokušajte s predodređenim parametrima (tj. nemojte postavljati argumente) i pogledajte radi li točno. Vjerojatno hoće. Ako nije, poslije možete ponovo dignuti sustav i potražiti posebne parametre oji obavještavaju sustav o vašem hardveru.

Kada se kernel digne, rano u postupku trebala bi se pokazati poruka Memory: dostupnok/ukupnok available. ukupno bi trebalo odgovarati ukupnoj količini RAM-a, u kilobajtima. Ako ne odgovara instaliranom RAM-u, morate koristiti parametar mem=ram, gdje je ram veličina memorije, uz nastavak ``k'' za kilobajte, odnosno ``m'' za megabajte. Na primjer, i mem=65536k i mem=64m znače jedno te isto, 64MB of RAM.

Ako je vaš monitor sposoban prikazati jedino crno-i-bijelo, koristite mono argument. Inače će instalacija koristiti boje, što je početna vrijednost.

Ako se dižete sa serijske konzole, kernel će to obično sam detektirati. Ako je na računalo također priključena grafička kartica (framebuffer) i tipkovnica, a želite dignuti preko serijske konzole, možda ćete morati kernelu navesti argument console=uređaj, gdje je uređaj vaš serijski uređaj, što je obično ``ttya'' ili ``ttyb'' za SPARC, ili inače nešto poput ``ttyS0''. Alternativno, namjestite OpenPROM varijable input-device i output-device na ``ttya''.

Opet, podrobni detalji o parametrima dizanja se mogu naći u Linux BootPrompt HOWTO-u, uz savjete za čudan hardver. Neki česti problemi navedeni su dolje u Problemi u postupku dizanja, Poglavlje 6.6.


6.1.1 Parametri za dbootstrap

Instalacijski sustav prepoznaje nekoliko parametara koji bi mogli biti korisni.

quiet
Ovo će uzrokovati neprikazivanje poruka o potvrđivanju u instalacijskom sustavu, i pokušat će se napraviti prava stvar bez puno buke. Ako ste upoznati s tim što instalacijski sustav očekuje i to vam ne smeta, ovo je zgodna opcija za utišavanje procesa.
verbose
Pitaj više pitanja nego obično.
debug
Šalji dodatne `debug' poruke u log instalacijskog sustava (pogledajte Korištenje ljuske i pregled logova, Poglavlje 7.1.1), uključujući pokretanje svake naredbe.
bootkbd=...
Pred-odabiranje tastature koju ćete koristiti, npr. bootkbd=qwerty/us
mono
Koristi monokromni umjesto kolor moda.

6.2 Tumačenje kernelovih poruka pri pokretanju

Tijekom dizanja ćete možda vidjeti mnoge poruke u obliku can't find nešto, ili nešto not present, can't initialize nešto, ili čak this driver release depends on nešto. Većina tih poruka su bezopasne. Vidite ih jer je kernel instalacijskog sustava izgrađen kako bi radio na računalima s mnogim uređajima. Očito, ničije računalo neće imati svaki mogući uređaj, pa operativni sustav može uputiti nekoliko pritužbi dok traži uređaje kojih nemate. Također ćete možda vidjeti zastajanje sustava na neko vrijeme. Sustav tada čeka na odgovor uređaja koji nije prisutan na vašem sustavu. Ako vam je vrijeme dizanja neprihvatljivo dugo, kasnije možete izgraditi vlastiti kernel (pogledajte Kompajliranje novog kernela, Poglavlje 8.4).


6.3 Dizanje sustava s tvrdog diska

U nekim slučajevima, možda ćete se željeti dignuti iz postojećeg operativnog sustava. Također možete dignuti instalacijski sustav drugim sredstvima, a osnovni sustav instalirati s diska.


6.3.1 Instaliranje s Linux particije

Debian možete instalirati sa ext2fs ili Minix particije. Na primjer, ta tehnika instalacije odgovara slučaju kada potpuno uklanjate svoj sadašnji Linux sustav s Debianom.

Primjetite da particija sa koje instalirate ne smije biti ona na koju instalirate Debian (dakle, /, /usr, /lib, i sve to).

Za instalaciju s postojeće Linux particije slijedite ove upute.

  1. Uzmite sljedeće datoteke i smjestite ih u direktorij na svojoj Linux particiji:
  1. Kada instalirate s particije, možete koristiti bilo koju radeću metodu dizanja. Nadalje se pretpostavlja dizanje s disketa; no, može se koristiti bilo koji način dizanja.
  1. Pripremite Rescue Floppy disketu kako je objašnjeno u Pripremanje disketa iz snimki disketa, Poglavlje 5.6.4. Primjetite da vam Driver Floppies disketa nije potrebna.
  1. Ubacite Rescue Floppy disketu u svoj disketni pogon i dignite računalo.
  1. Nastavite čitati od Dizanje instalacijskog sustava, Glava 6.

6.4 Instaliranje s CD-ROM-a

Ako imate CD koji je bootable, a vaša arhitektura i sustav podržavaju dizanje s CD-ROM-a, diskete vam uopće nisu potrebne. Primijetite da su neki problemi prijavljeni na Sun4m sustavima (npr. Sparc 10 i Sparc 20) koji su dignuti s CD-ROM-a.

Osnovni Debian sustav možete instalirati s CD-ROM-a čak i ako s njega ne možete dignuti sustav. Jednostavno dignite sustav koristeći drugačiji medij, kao što su diskete. Kada dođe vrijeme instalacije osnovnog sustava i dodatnih paketa, instalacijskom sustavu pokažite svoj CD-ROM pogon, kako je opisano u ``Instalacija osnovnog sustava'', Poglavlje 7.14.


6.5 Dizanje TFTP-om

Morate postaviti RARP server, BOOTP server i TFTP server.

Reverse Address Resolution Protocol (RARP, protokol za obratno razrješavanje adresa) je jedan od načina da svom klijentu kažete koju IP adresu treba koristiti. Drugi način je BOOTP protokol. BOOTP je IP protokol koji obavještava računalo o njegovoj IP adresi i gdje na mreži može naći boot snimku.

TFTP (Trivial File Transfer Protokol -- trivijalni protokol za prijenos datoteka) služi za posluživanje boot snimke klijentu. Teoretski, može se koristiti bilo koji poslužitelj na bilo kojoj platformi koji implementira ove protokole. Primjeri u ovom poglavlju pokazuju naredbe za SunOS 4.x, SunOS 5.x (iliti Solaris) i GNU/Linux.


6.5.1 Namještanje RARP-a

Kako biste namjestili RARP, morate saznati Ethernet adresu klijenta (tzv. MAC adresu). Ako vam ta informacija nije poznata, možete ju vidjeti iz početnih OpenPROM poruka dizanja, koristiti OpenBoot naredbu .enet-addr, ili se dignuti u ``Rescue'' modu (dakle, sa Rescue Floppy diskete) i koristiti naredbu /sbin/ifconfig eth0.

Pod GNU/Linuxom morate naseliti kernelovu RARP tablicu. Pokrenite

     /sbin/rarp -s hostname-klijenta enet-adr-klijenta
     /usr/sbin/arp -s ip-klijenta enet-adr-klijenta

Ako dobijete poruku SIOCSRARP: Invalid argument vjerojatno trebate učitati rarp kernel modul ili rekompajlirati kernel da bi podržao RARP. Probajte modprobe rarp pa onda opet rarp naredbu.

Pod SunOS-om morate osigurati da hardverska Ethernet adresa klijenta bude navedena u ``ethers'' bazi podataka (ili u datoteci /etc/ethers, ili preko NIS/NIS+) te u ``hosts'' bazi podataka. Zatim morate pokrenuti RARP daemon. Na SunOS-u 4 (kao root) zadajte naredbu: /usr/etc/rarpd -a; na SunOS-u 5 koristite /usr/sbin/rarpd -a.


6.5.2 Podešavanje BOOTP-a.

Postoje dva BOOTP poslužitelja dostupna za GNU/Linux, CMU bootpd i ISC dhcpd, koji se nalaze u paketima bootp i dhcp na Debian GNU/Linuxu.

Da bi koristili CMU bootpd, morate prvo od-komentirati (ili dodati) relevantni redak u /etc/inetd.conf. Na Debian GNU/Linuxu, da bi to napravili možete pokrenuti update-inetd --enable bootps, pa /etc/init.d/inetd reload. Drugdje, redak u pitanju treba ovako izgledati:

     bootps         dgram   udp     wait    root    /usr/sbin/bootpd        bootpd -i -t 120

Sad morate napraviti /etc/bootptab datoteku. Ovo ima poznati i kriptični oblik kao dobre stare BSD printcap(5), termcap(5), i disktab(5) datoteke. Za više informacija pogledajte bootptab(5) man stranicu. Za CMU bootpd, morat ćete znati hardversku (MAC) adresu klijenta.

Nasuprot tome, podešavanje BOOTP-a s ISC dhcpd-om je stvarno lagano, zato što on BOOTP klijente tretira kao osrednje specijalan slučaj DHCP klijenata. Zapravo ne trebate znati hardversku (MAC) adresu klijenta osim ako želite odrediti neke opcije kao što su ime datoteke boot snimke ili NFS root path na klijent-po-klijent principu, ili ako ne želite dodijeliti fiksne adrese vašim strojevima koriteći BOOTP i/ili DHCP. Jednostavno dodajte allow bootp naredbu u blok postavki za podmrežu koja sadrži klijenta, i ponovno pokrenite dhcpd s /etc/init.d/dhcpd restart.


6.5.3 Postavljanje TFTP poslužitelja

Da bi TFTP poslužitelj proradio, najprije morate provjeriti je li uključen tftpd. Obično se uključuje sljedećim redom u /etc/inetd.conf:

     tftp dgram udp wait root /usr/etc/in.tftpd in.tftpd /tftpboot

Pogledajte u tu datoteku i zapamtite direktorij korišten kao argument za tftpd; trebat će vam poslije. Opcija -l kod nekih verzija in.tftpd uključuje zapisivanje svih zahtjeva u logove sustava; to je korisno za dijagnosticiranje grešaka pri dizanju. Ako ste morali promijeniti /etc/inetd.conf, morate o tome obavijestiti pokrenuti inetd proces. Na Debian stroju pokrenite /etc/init.d/netbase reload (za potato/2.2 i novije sustave koristite /etc/init.d/inetd reload); na drugim strojevima saznajte PID inetda i pokrenite kill -HUP inetd-pid.


6.5.4 Smještanje TFTP snimki

Zatim, TFTP boot snimku koja vam je potrebna, iz Opis datoteka instalacijskog sustava, Poglavlje 5.4, smjestite u tftpdov direktorij za boot snimke. Općenito, to će biti /tftpboot. Zatim morate napraviti simboličku vezu na tu datoteku iz datoteke koju će tftpd koristiti za dizanje određenog klijenta. Na žalost, ime datoteke određuje TFTP klijent, a čvrstih standarda nema.

Često će ime datoteke koju TFTP klijent traži biti u obliku heksadecimalni-ip-klijentaarhitektura-klijenta. Kako biste izračunali heksadecimalni-ip-klijenta, svaki bajt klijentove IP adrese pretvorite u heksadecimalni zapis. Ako vam je pri ruci stroj s programom bc, možete to učiniti pomoću njega. Prvo zadajte naredbu obase=16 koja uključuje heksadecimalni izlaz, a zatim upišite, jedan po jedan, pojedine dijelove klijentovog IP-a. Što se tiče arhitektura-klijenta, isprobajte neke vrijednosti.

SPARC arhitekture recimo koriste imena podarhitektura, kao što je ``SUN4M'' ili ``SUN4C''; u nekim slučajevima, arhitektura ostaje prazna, pa klijent traži datoteku heksadecimalni-ip-klijenta. Možete i prinuditi neke sparc sustave da traže specifično ime datoteke tako da ga dodate na kraj OpenPROM boot naredbe, kao što je boot net moja-sparc.snimka. Ovo se mora nalaziti u direktoriju u koji gleda tftp poslužitelj.

Nakon što odredite ime, vezu napravite ovako: ln /boot/tftpboot.img /boot/ime-datoteke.

Sada biste trebali biti spremni za dizanje svog sustava. Na strojevima sa OpenBootom jednostavno uđite u boot monitor stroja na koji instalirate i koristite naredbu boot net. Neke starije OpenBoot revizije zahtijevaju korištenje ime uređaja, kao npr. boot le().


6.5.5 TFTP instalacija na sustave s malo memorije

Na nekim sustavima standardni instalacijski ramdisk, uz memorijske zahtijeve TFTP boot snimke, ne stane u memoriju. U tom slučaju, još uvijek možete instalirati TFTP-om, ali ćete morati proći kroz dodatni korak NFS montiranja svog root direktorija preko mreže. To također odgovara klijentima koji nemaju diska ili podataka.

Prvo prođite sve korake navedene u Dizanje TFTP-om, Poglavlje 6.5.

  1. Stavite otkomprimiranu snimku Linux kernela na svoj TFTP poslužitelj koristeći a.out snimku za arhitekturu koju dižete.
  1. Otpakirajte root arhivu na svom NFS poslužitelju (koji može ujedno biti i vaš TFTP poslužitelj):
         # cd /tftpboot
         # tar xvzf root.tar.gz
    

    Svakako koristite GNU tar (drugi tar programi, kao što je onaj iz SunOS-a, uređaje neispravno tretiraju kao obične datoteke).

  1. Izvezite svoj /tftpboot/debian-sparc-root direktorij sa root pristupom na svoj klijent. Dakle, dodajte sljedeći red u /etc/exports (GNU/Linux sintaksa, trebala bi biti slična za SunOS):
         /tftpboot/debian-sparc-root	client(rw,no_root_squash)
    

    PAŽNJA: "client" je hostname ili IP adresa prepoznata od poslužitelja za sustav koji dižete.

  1. Napravite simboličku vezu s IP adrese vašeg klijenta u točkastoj notaciji na debian-sparc-root u direktoriju /tftpboot. Na primjer, da je klijentova IP adresa 192.168.1.3, učinili biste
         # ln -s debian-sparc-root 192.168.1.3
    
  1. Sada možete dignuti svoj klijent kako je opisano u Dizanje TFTP-om, Poglavlje 6.5.

NIJE JOŠ NAPISANO


6.5.6 Instaliranje preko TFTP-a uz NFS Root

Bliskije je TFTP instalaciji za sustave s malo memorije jer više ne želite učitati ramdisk, nego dignuti novostvoreni NFS root datotečni sustav. Zato morate zamijeniti simboličku vezu na tftpboot snimku simboličkom vezom na snimku kernela (npr. linux-a.out). Moje iskustvo dizanja preko mreže je zasnovano isključivo na RARP/TFTP što zahtijeva sve demone na istom poslužitelju (sparc radna stanica tftp zahtjev šalje natrag poslužitelju koji je odgovorio na njen prethodni rarp zahtjev). Međutim, Linux podržava i BOOTP protokol, ali ja ne znam kako ga podesiti :-((. Mora li i on biti dokumentiran u ovom priručniku?


6.6 Problemi u postupku dizanja

Ako imate problema i kernel se `objesi' pri dizanju, ne prepoznaje periferije koje imate, ili diskovi nisu točno prepoznati, prva stvar koju trebate provjeriti su parametri dizanja, kao što je objašnjeno u Parametri dizanja, Poglavlje 6.1.

Problemi se često mogu riješiti uklanjanjem dodataka i uređaja te ponovnim pokušajem dizanja.

Ako se ne možete dignuti zbog poruka o problemu s ``IDPROM''-om, moguće je da je vaša NVRAM baterija, u kojoj su pohranjene konfiguracijske informacije o vašem firmwareu, potrošena. Za više informacija pogledajte Sun NVRAM FAQ.

Ako imate još problema, predajte izvještaj o bugu. Pošaljite poruku na submit@bugs.debian.org. Ovaj tekst mora biti u prvim redovima poruke:

     Package: boot-floppies
     Version: verzija

Svakako zamijenite verzija verzijom boot-floppies seta kojeg ste koristili. Ako ne znate verziju, koristite datum kada ste ih skinuli, i uključite distribuciju iz koje ste ih uzeli (npr. ``stable'', ``frozen'').

Također biste trebali u svom bug izvještaju uključiti sljedeće informacije:

     architecture:  sparc
     model:         vaš opći proizvođač hardvera i model
     memory:        količina RAM-a
     scsi:          SCSI kontroler, ako ga imate
     cd-rom:        model i vrsta sučelja CD-ROM-a, npr. ATAPI
     network card:  mrežna kartica, ako ju imate
     pcmcia:        detalji o svim PCMCIA uređajima

Ovisno o prirodi buga, također bi moglo biti korisno navesti instalirate li na IDE ili SCSI diskove, druge periferne uređaje kao što je zvučna kartica, kapacitet diska, te model grafičke kartice.

U bug izvještaju opišite problem i u slučaju rušenja kernela navedite zadnje vidljive poruke kernela. Opišite korake kojima ste sustav doveli u problematično stanje.


[ natrag ] [ Sadržaj ] [ 1 ] [ 2 ] [ 3 ] [ 4 ] [ 5 ] [ 6 ] [ 7 ] [ 8 ] [ 9 ] [ 10 ] [ 11 ] [ dalje ]

Instaliranje Debian GNU/Linuxa 2.2 za SPARC

verzija 2.2.27, 14. 10. 2001.
Bruce Perens
Sven Rudolph
Igor Grobman
James Treacy
Adam Di Carlo