U instaliranju Debiana proći ćete nekoliko koraka, po redu:
Prvi korak, dizanje Debianovog instalacijskog sustava, se općenito radi pomoću Rescue diskete ili s CD-ROM-a. Prvo dizanje je ponekad najteže, ovisno o vašem hardveru. Zato je opisano u Dizanje instalacijskog sustava, Glava 6.
Jednom kada se Linux digne, pokrenut će se program dbootstrap i
voditi vas kroz drugi korak, početnu konfiguraciju sustava. Taj korak
podrobno opisuje Korištenje dbootstrapa za početnu konfiguraciju
sustava, Glava 7.
``Debianov osnovni sustav'' je temeljni skup paketa nužnih za Debianov rad
na minimalan, samostalan način. Jednom kada konfigurirate i instalirate
osnovni sustav, vaš stroj će ``stajati na svojim nogama''. Debianov
osnovni sustav se može instalirati sa sljedećih medija: disketa, tvrdog
diska, CD-ROM-a ili NFS poslužitelja. Tu instalaciju će obaviti
dbootstrap; opisana je u ``Instalacija osnovnog sustava'', Poglavlje 7.13.
Završni korak je instaliranje ostatka Debian sustava. To će uključivati
aplikacije i dokumente koje koristite na svom računalu, kao što su X Window
System, editori, ljuske i razvojna okružja. Ostatak Debian sustava se može
instalirati s CD-ROM-a ili bilo kakvog mirrora Debian arhive (s ili bez
Interneta, HTTP-om, FTP-om ili NFS-om). U ovom trenutnku, koristit ćete
standardne Debianove alate za rad s paketima, kao što je dselect
ili apt-get. Taj korak opisuje Instaliranje ostatka sustava, Poglavlje 7.23.
Primjetite da medij korišten za jedan korak i medij korišten za drugi korak ne moraju biti jednaki. To jest, možete se dignuti s Rescue diskete, instalirati osnovni sustav NFS-om, a zatim instalirati ostatak sustava sa CD-ROM-a. Ako sustav skidate s arhive, obično ćete se dignuti i instalirati osnovni sustav s disketa, instalirajući potpuni Debian sustav sa Interneta.
Instalacijski sustav, nužan za prva tri instalacijska koraka, se dijeli na tri dijela: Rescue disketa, Drivers disketa i Osnovni sustav. Ispod ćete naći opis raznih instalacijskih metoda, te opis datoteka koje bi mogle biti potrebne za instalaciju. Datoteke koje ćete koristiti i koraci kojima ćete pripremiti svoj instalacijski medij ovise o metodi koju izaberete za instaliranje Debiana.
Najprije izaberite medij kojim ćete dignuti instalacijski sustav. Zatim izaberite metodu kojom ćete instalirati osnovni sustav.
Za dizanje instalacijskog sustava imate sljedeće izbore: diskete, bootable CD-ROM, mrežno dizanje (TFTP), ili korištenje ne-Linux boot loadera.
Dizanje s disketa je podržano na većini platforma. Nažalost, Amige i Macovi su iznimka tom pravilu. Ono je opisano u Dizanje s disketa, Poglavlje 5.7.1. Za većinu m68k arhitektura, preporučena metoda je dizanje s lokalnog datotečnog sustava.
Dizanje s CD-ROM-a je jedan od najlakših načina instaliranja. Za BVME4000/6000 VMEbus sustave dizanje sa CD-ROM-a je jedan od najlakših načina instaliranja. Ako nemate sreće i kernel na CD-ROM-u ne radi, morat ćete se vratiti na neku drugu tehniku. Instalaciju s CD-ROM-a opisuje Instaliranje s CD-ROM-a, Poglavlje 5.4.
Dizanje preko mreže zahtijeva TFTP poslužitelj, RARP poslužitelj, te mrežnu vezu koju podržavaju instalacijske diskete. Ova instalacijska metoda je opisana u Dizanje TFTP-om, Poglavlje 5.5.
Dizanje iz postojećeg operativnog sustava je često zadovoljavajući izbor; za neke sustave to je jedina podržana metoda instalacije. Ta metoda je opisana u Instaliranje s tvrdog diska, Poglavlje 5.3.
Osnovni sustav se može instalirati na sljedeće načine: s disketa, (Instaliranje Osnovnog sustava s disketa, Poglavlje 5.7.2), s CD-ROM-a (Instaliranje s CD-ROM-a, Poglavlje 5.4), s NFS poslužitelja (Instaliranje NFS-om, Poglavlje 5.6) ili lokalnog tvrdog diska (Instaliranje s tvrdog diska, Poglavlje 5.3). Izaberite metodu koja odgovara mediju kojeg imate i koja vam najviše odgovara.
Ovo poglavlje sadrži podroban popis datoteka koje ćete naći u
direktoriju disks-m68k. Možda vam sve neće biti potrebne;
sve ovisi o izabranom mediju dizanja i instalacije osnovnog sustava.
Većina datoteka su snimke disketa; to jest, jedna datoteka koja se može zapisati na disk kako biste dobili potrebnu disketu. Očito, te snimke zavise o veličini diskete, primjerice 1.4 MB, 1.2 MB ili 720 kB. Dostupne veličine ovise o vašoj platformi (na primjer, diskete od 720 kB su specifične za Atari). Snimke za 1.4 MB pogone u svojim imenima sadrže `14', za 1.2 MB `12', a za 720 KB `72'.
Ako ovaj dokument čitate WWW browserom na umreženom računalu, datoteke
vjerojatno možete skinuti odabiranjem njihovih imena u svom WWW browseru.
Ovisno o vašem browseru, možda ćete morati poduzeti posebne mjere kako bi
skidali izravno u datoteku, u sirovom binarnom modu. Na primjer, u Netscapeu
pri klikanju na URL morate držati tipku Shift kako biste skinuli datoteku.
Datoteke se mogu skinuti preko URL-ova navedenih u ovom dokumentu, ili s
ftp://ftp.debian.org/debian/dists/slink/main/disks-m68k/current/, ili odgovarajućeg direktorija na bilo kojem
Debian FTP mirroru.
amiga/resc1440.bin, atari/resc1440.bin, atari/resc720.bin, mac/resc1440.bin bvme6000/resc1440.bin mvme162/resc1440.bin mvme167/resc1440.bin -- snimke Rescue disketa
Ako na Atariju imate pogon niske gustoće, možete koristiti
atari/resc720.bin. Također će vam trebati root.bin,
opisan dolje.
amiga/drv1440.bin, atari/drv1440.bin, atari/drv720.bin, mac/drv1440.bin bvme6000/drv1440.bin mvme162/drv1440.bin mvme167/drv1440.bin -- snimke Driver disketeAko ste koristili posebnu snimku Rescue diskete, morate koristiti odgovarajuću snimku Driver diskete.
common/base2_1.tgz (preporučeno), ili common/base14-1.bin, common/base14-2.bin, common/base14-3.bin, common/base14-4.bin, common/base14-5.bin, common/base14-6.bin , ili common/base72-1.bin, common/base72-2.bin, common/base72-3.bin, common/base72-4.bin, common/base72-5.bin, common/base72-6.bin, common/base72-7.bin, common/base72-8.bin, common/base72-9.bin -- snimke osnovnog sustavacommon/base2_1.tgz služi za instalaciju sa medija koji nisu
diskete, tj. CD-ROM-a, tvrdog diska ili NFS-a.
amiga/amigainstall.lha (Amiga), atari/install.lzh (Atari), ili mac/Install.sit.hqx (Mac) -- Instaleri operativnog sustava
amiga/rootamiga.bin, atari/root.bin, mac/root.bin, bvme6000/root.bin, mvme162/root.bin, mvme167/root.bin -- Root snimka
Također se koristi u slučaju kada root datotečni sustav iz nekog razloga ne
stane na Rescue disketu.
Ako imate pogon niske gustoće na Atariju, trebat će vam
root.bin.
bvme6000/tftplilo.bvme, bvme6000/tftplilo.conf, mvme162/tftplilo.mvme, mvme162/tftplilo.conf, mvme167/tftplilo.mvme, mvme167/tftplilo.conf -- TFTP boot snimke i konfiguracijske datotekeroot.bin, root datotečni sustav.
TFTP podrška za VME se sastoji od programa i konfiguracijskih
datoteka za učitavanje Linuxa.
install.hr.txt, install.hr.html -- Instalacijski priručnik
amiga/install.txt, atari/install.txt, mac/install.txt, bvme6000/install.txt, mvme162/install.txt, mvme167/install.txt -- Instalacijski vodič
atari-fdisk.txt amiga-fdisk.txt mac-fdisk.txt pmac-fdisk.txt
basecont.txt
md5sum.txtmd5sum, možete provjeriti točnost svojih datoteka pokretanjem
md5sum -v -c md5sum.txt.
U nekim slučajevima, možda ćete se željeti dignuti iz postojećeg operativnog sustava. Također možete dignuti instalacijski sustav drugim sredstvima, a osnovni sustav instalirati s diska.
Prema sljedećim koracima instalirajte Debian iz svog već postojećeg AmigaOS-a.
amiga/amigainstall.lha i common/base2_1.tgz.
amigainstall.lha na particiji s barem 10 slobodnih
MB. Preporučamo vam otpakiravanje u glavnom direktoriju.
debian. Premjestite
common/base2_1.tgz u taj direktorij. Nemojte mijenjati imena
datoteka u tom direktoriju.
debian. Za više informacija o imenima particija pod Linuxom
pogledajte Imena uređaja u Linuxu, Poglavlje 4.3.
Workbenchu pokrenite instalacijski postupak Linuxa dvostrukim
klikom na ikonu ``StartInstall'' u direktoriju debian.
Možda ćete morati dvaput pritisnuti tipku Return nakon što
instalacijski program ispiše neke informacije za otklanjanje grešaka u
prozor. Potom će zaslon postati siv na nekoliko sekundi. Zatim bi se trebao
pojaviti crni zaslon sa bijelim tekstom, prikazujući svakakve informacije za
debugging kernela. Te poruke mogu prolaziti prebrzo da ih pročitate, ali to
je u redu. Nakon par sekundi trebao bi se automatski pokrenuti instalacijski
program, pa možete nastaviti čitati od Korištenje dbootstrapa za početnu konfiguraciju
sustava, Glava 7.
S druge strane, ako imate problema u dizanju, pogledajte Problemi u postupku dizanja, Poglavlje 6.5.
Prema sljedećim koracima instalirajte Debian iz svog već postojećeg Atari TOS-a.
atari/install.lzh i common/base2_1.tgz.
install.lhz na particiji s barem 10 slobodnih
MB. Preporučamo vam otpakiravanje u glavnom direktoriju.
debian. Premjestite
common/base2_1.tgz u taj direktorij. Nemojte mijenjati imena
datoteka u tom direktoriju.
debian. Za više informacija o imenima particija pod Linuxom
pogledajte Imena uređaja u Linuxu, Poglavlje 4.3.
debian i pritiskom
na ``Ok'' u dijaloškom okviru programskih opcija.
Možda ćete morati pritisnuti tipku Return nakon što
instalacijski program ispiše neke informacije za otklanjanje grešaka u
prozor. Potom će zaslon postati siv na nekoliko sekundi. Zatim bi se trebao
pojaviti crni zaslon sa bijelim tekstom, prikazujući svakakve informacije za
debugging kernela. Te poruke mogu prolaziti prebrzo da ih pročitate, ali to
je u redu. Nakon par sekundi trebao bi se automatski pokrenuti instalacijski
program, pa možete nastaviti čitati od Korištenje dbootstrapa za početnu konfiguraciju
sustava, Glava 7.
S druge strane, ako imate problema u dizanju, pogledajte Problemi u postupku dizanja, Poglavlje 6.5.
Prema sljedećim koracima instalirajte Debian iz svog već postojećeg MacOS-a.
mac/Install.sit.hqx i common/base2_1.tgz.
Install.sit.hqx na particiji s barem 10 slobodnih
MB. Preporučamo vam otpakiravanje u vrhovnom direktoriju particije s
dovoljno prostora.
debian. Premjestite
common/base2_1.tgz u taj direktorij. Nemojte mijenjati imena
datoteka u tom direktoriju.
debian. Za više informacija o imenima particija pod Linuxom
pogledajte Imena uređaja u Linuxu, Poglavlje 4.3.
debian.
Pokrenut će se Linux booter. Izaberite opciju ``Settings'' u izborniku
``File'' i odaberite snimke kernela i ramdiska u direktoriju
debian klikanjem na odgovarajuće gumbe u gornjem desnom uglu i
pronalazeći datoteke u dijalozima za odabir datoteka. Zatvorite dijalog
``Settings'', snimite postavu i pokrenite booter pomoću opcije ``Boot Now''
iz izbornika ``File''.
Penguin booter će ispisati neke informacije za otklanjanje
grešaka u prozor. Potom će zaslon postati siv na nekoliko sekundi. Zatim bi
se trebao pojaviti crni zaslon sa bijelim tekstom, prikazujući svakakve
informacije za debugging kernela. Te poruke mogu prolaziti prebrzo da ih
pročitate, ali to je u redu. Nakon par sekundi trebao bi se automatski
pokrenuti instalacijski program, pa možete nastaviti čitati od
Korištenje dbootstrapa za početnu konfiguraciju
sustava, Glava 7.
S druge strane, ako imate problema u dizanju, pogledajte Problemi u postupku dizanja, Poglavlje 6.5.
Debian možete instalirati sa ext2fs ili Minix particije. Na primjer, ta tehnika instalacije odgovara slučaju kada potpuno uklanjate svoj sadašnji Linux sustav s Debianom.
Primjetite da particija sa koje instalirate ne smije biti ona
na koju instalirate Debian (dakle, /,
/usr, /lib, i sve to).
Za instalaciju s postojeće Linux particije slijedite ove upute.
common/base2_1.tgz
Ako imate CD koji je bootable, a vaša arhitektura i sustav podržavaju dizanje s CD-ROM-a, diskete vam uopće nisu potrebne. Za sada je BVME6000 jedina Motorola 680x0 podarhitektura koja podržava dizanje s CD-ROM-a. Ubacite CD-ROM i dignite računalo. Sada možete nastaviti čitati od Dizanje instalacijskog sustava, Glava 6.
Osnovni Debian sustav možete instalirati s CD-ROM-a čak i ako se s njega ne možete dignuti. Jednostavno se dignite nekom drugom instalacijskom tehnikom; kada dođe vrijeme instalacije osnovnog sustava i dodatnih paketa, samo instalacijskom sustavu pokažite svoj CD-ROM pogon, kako je opisano u ``Instalacija osnovnog sustava'', Poglavlje 7.13.
Morate postaviti dva poslužitelja: RARP poslužitelj i TFTP poslužitelj. RARP (Reverse Address Resolution Protokol -- protokol za obratno razrješavanje adresa) je jedan od načina da svom klijentu kažete koju IP adresu treba koristiti. Drugi način je BOOTP protokol. Na VMEbus sustavima postoji još jedna alternativa: IP adresa se može podesiti ručno u boot ROM-u. TFTP (Trivial File Transfer Protokol -- trivijalni protokol za prijenos datoteka) služi za posluživanje boot snimke klijentu. Teoretski, može se koristiti bilo koji poslužitelj na bilo kojoj platformi koji implementira ove protokole. Primjeri u ovom poglavlju pokazuju naredbe za SunOS 4.x, SunOS 5.x (iliti Solaris) i GNU/Linux.
Kako biste namjestili RARP, morate saznati Ethernet adresu klijenta (tzv. MAC adresu). Ako vam ta informacija nije poznata, možete se dignuti u ``Rescue'' modu (dakle, sa Rescue diskete) i koristiti naredbu /sbin/ifconfig eth0.
Pod GNU/Linuxom morate naseliti kernelovu RARP tabelu. Pokrenite
/sbin/rarp -s hostname-klijenta enet-adr-klijenta
/sbin/arp -s ip-klijenta enet-adr-klijenta
Pod SunOS-om morate osigurati da hardverska Ethernet adresa klijenta bude
navedena u ``ethers'' bazi podataka (ili u datoteci
/etc/ethers, ili preko NIS/NIS+) te u ``host'' bazi podataka.
Zatim morate pokrenuti RARP demon. Na SunOS-u 4 (kao root) zadajte naredbu:
/usr/etc/rarpd -a; na SunOS-u 5 koristite
/usr/sbin/rarpd -a.
Da bi TFTP poslužitelj proradio, najprije morate provjeriti je li uključen
tftpd. Obično se uključuje sljedećim redom u
/etc/inetd.conf:
tftp dgram udp wait root /usr/etc/in.tftpd in.tftpd -l /boot
Pogledajte u tu datoteku i zapamtite direktorij korišten kao argument
za tftpd; trebat će vam poslije. Opcija -l kod nekih
verzija in.tftpd uključuje zapisivanje svih zahtjeva u logove
sustava; to je korisno za dijagnosticiranje grešaka pri dizanju. Ako ste
morali promijeniti /etc/inetd.conf, morate o tome obavijestiti
pokrenuti inetd proces. Na Debian stroju pokrenite
/etc/init.d/netbase reload; na drugim strojevima saznajte PID
inetda i pokrenite kill -1 inetd-pid.
Zatim, TFTP boot snimku koja vam je potrebna, iz Opis datoteka instalacijskog sustava, Poglavlje 5.2,
smjestite u tftpdov direktorij za boot snimke. Općenito, to će
biti /boot na Debianu, odnosno /tftpboot na drugim
operativnim sustavima. Zatim morate napraviti simboličku vezu na tu datoteku
iz datoteke koju će tftpd koristiti za dizanje određenog
klijenta. Na žalost, ime datoteke određuje TFTP klijent, a čvrstih standarda
nema.
Često će ime datoteke koju TFTP klijent traži biti u obliku
heksadecimalni-ip-klijentaarhitektura-klijenta.
Kako biste izračunali heksadecimalni-ip-klijenta, svaki bajt
klijentove IP adrese pretvorite u heksadecimalni zapis. Ako vam je pri ruci
stroj s programom bc, možete to učiniti pomoću njega. Prvo
zadajte naredbu obase=16 koja uključuje heksadecimalni izlaz, a
zatim upišite, jedan po jedan, pojedine dijelove klijentovog IP-a. Što se
tiče arhitektura-klijenta, isprobajte neke vrijednosti.
Nakon što odredite ime, vezu napravite ovako: ln /boot/tftpboot.img
/boot/ime-datoteke.
Evo popisa datoteka koje će tražiti BVM i Motorola VMEbus sustavi:
bvme6000/linux u /boot/linuxbvme6000
bvme6000/root.bin u /boot/rootbvme.bin
bvme6000/tftplilo.bvme u /boot/tftplilo.bvme
bvme6000/tftplilo.conf u /boot/tftplilo.conf
mvme162/linux u /boot/linuxmvme162
mvme162/root.bin u /boot/rootmvme.bin
mvme162/tftplilo.mvme u
/boot/tftplilo.mvme
mvme162/tftplilo.conf u
/boot/tftplilo.conf
mvme167/linux u /boot/linuxmvme167
mvme167/root.bin u /boot/rootmvme.bin
mvme167/tftplilo.mvme u
/boot/tftplilo.mvme
mvme167/tftplilo.conf u
/boot/tftplilo.conf
Zatim podesite svoje boot ROM-ove odnosno BOOTP poslužitelj tako da se na
početku s TFTP poslužitelja učita datoteka tftplilo.bvme
odnosno tftplilo.mvme. Za dodatne, specifične konfiguracijske
informacije pročitajte datoteku tftplilo.txt za svoju podarhitekturu.
Sada biste trebali biti spremni za dizanje svog sustava. Nakon dizanja VMEbus sustava dobit ćete LILO Boot: prompt. Na njemu upišite jedno od sljedećeg kako biste dignuli Linux i započeli instalaciju uz vt102 emulaciju terminala:
Možete nadopisati ``TERM=vt100'' za vt100 emulaciju terminala; npr. ``i6000 TERM=vt100 Return''.
Zbog prirode ove metode instaliranja, NFS-om se može instalirati samo
osnovni sustav. Rescue disketa i Driver disketa moraju biti dostupne lokalno
jednom od navedenih metoda. Za instaliranje osnovnog sustava NFS-om, morat
ćete proći kroz običnu instalaciju kako je objašnjeno u Korištenje dbootstrapa za početnu konfiguraciju
sustava, Glava 7. Nemojte zaboraviti uključiti modul (driver) za svoju
Ethernet karticu i modul NFS datotečnog sustava.
Kada vas dbootstrap upita gdje se osnovni sustav nalazi (``Instalacija osnovnog sustava'', Poglavlje 7.13), odaberite NFS i slijedite upute.
Instaliranje s disketa, ako je podržano na vašem sustavu, je lijepa rezervna mogućnost, iako općenito nije najpovoljniji ni najbrži način instaliranja. S disketa možete instalirati u različitim stupnjevima, koji su opisani dolje.
Kako biste se digli s disketa, jednostavno skinite snimku Rescue diskete i Driver diskete. U nekim slučajevima možda ćete se morati odlučiti za inačicu snimki, kako je objašnjeno u Opis datoteka instalacijskog sustava, Poglavlje 5.2. Informacije u tom poglavlju trebale bi vam pomoći u izabiranju snimki. Zapišite ih na diskete kako je opisano u Pripremanje disketa iz snimki disketa, Poglavlje 5.8.
Ako je potrebno, također možete promijeniti Rescue disketu; pogledajte Zamjenjivanje kernela na Rescue disketi, Poglavlje 9.4.
Dizanje s Rescue diskete je za sada podržano samo na Atariju i VME-u (uz SCSI disketni pogon na VME-u). Na Macintoshu se možete dignuti sa HFS snimke diskete priložene u DiskCopy formatu, koja je sirova snimka diska sa snimkom Rescue diskete.
NAPOMENA: Ovo nije preporučeni način instaliranja Debiana, jer su diskete općenito najnepouzdanija vrsta medija. Ovo se preporuča jedino ako nemate dodatnih, već postojećih datotečnih sustava na nijednom tvrdom disku na svom sustavu. Instaliranje osnovnog sustava s disketa nije podržano na Amiga i Macintosh sustavima.
Završite ove korake:
base14-1.bin, base14-2.bin, itd.
Snimke disketa su datoteke sa cijelim sadržajem diskete u sirovom
obliku. Snimke disketa, kao što je resc1440.bin, se ne mogu
jednostavno kopirati na diskete. Koristi se poseban program koji snimke
zapisuje na disketu u sirovom načinu. To je potrebno jer su te
snimke sirovi podaci s diskete; nužno je sektorski kopirati podatke
iz datoteke na disketu.
Postoje različiti načini pripremanja disketa iz snimki, ovisno o vašoj platformi. Ovo poglavlje opisuje stvaranje pripremanje disketa iz snimki na raznim platformama.
Bez obzira kojom ste metodom stvorili svoje diskete, nemojte zaboraviti pomaknuti zaštitu na disketama nakon snimanja, kako biste ih zaštitili od nenamjernog oštećivanja.
Za zapisivanje datoteka snimki disketa na diskete vjerojatno će vam trebati root pristup sustavu. Stavite ispravnu, praznu disketu u disketni pogon. Zatim zadajte naredbu
dd if=datoteka of=/dev/fd0 bs=512 conv=sync ; sync
gdje je datoteka jedna od datoteka snimki. /dev/fd0
je uobičajeno ime za disketni uređaj, no može biti različito na vašoj radnoj
stanici (na Solarisu je /dev/fd/0). Naredba bi vas mogla
vratiti u ljusku prije nego Unix završi sa snimanjem diskete, pa pogledajte
na žaruljicu na disketnom pogonu i uvjerite se da se ugasila te da je uređaj
prestao raditi prije nego izvadite disketu. Na nekim sustavima ćete morati
pokrenuti naredbu koja disketu izbacuje iz pogona (na Solarisu koristite
eject -- pogledajte man stranicu).
Neki sustavi automatski pokušavaju montirati disketu kada ju se stavi u
pogon. Možda ćete morati isključiti tu mogućnost prije nego vam radna
stanica dopusti pisanje u sirovom načinu. Nažalost, to ovisi o
vašem operativnom sustavu. Na Solarisu provjerite je li vold
ugašen. Na drugim sustavima pitajte svog administratora.
U direktoriju u kojem se nalaze snimke disketa naći ćete program atari/rawwrite.ttp. Pokrenite ga dvostrukim klikom na programsku
ikonu i u TOS-ovom dijalogu za programske argumente upišite ime disketne
snimke koju želite zapisati na disketu.
Pomoću DiscCopy (verzija 4.2 ili novija) možete stvoriti MacOS
disketu iz datoteke mac/Debian-m68k-2.1-Mac.img u direktoriju
gdje se nalaze datoteke Macintosh instalera. Pokrenite DiskCopy
i odaberite opciju ``Make a Floppy'' u izborniku ``Utilities''. Odaberite
datoteku disketne snimke u dijalogu za odabir datoteke.
Ne postoji MacOS aplikacija koja bi zapisala snimke
mac/resc1440.bin i mac/drv1440.bin na diskete (i
to nema svrhe pošto te diskete ne možete koristiti za dizanje instalacijskog
sustava niti instaliranje kernela i modula na Macintosh). Međutim, te
datoteke su potrebne za instalaciju operativnog sustava i modula kasnije u
postupku.
Budite pažljivi pri prijenosu datoteka na Macintosh. Datoteke s nastavkom .bin ili .tgz uvijek treba prenositi u binarnom modu.
Ako imate pristup PC-u sa jednim od tih sustava -- možda nam se to nikad neće sviđati, ali takvi postoje -- možete ga koristiti za zapisivanje snimki.
Program rawrite2.exe ćete naći u i386 dijelu Debian arhive, u
istom direktoriju kao snimke disketa. Također postoji datoteka
rawrite2.txt s uputama o korištenju rawrite2.
Čini se kako je najveći problem ljudima koji po prvi put instaliraju Debian pouzdanost disketa.
Rescue disketa ima najviše problema jer ju čita izravno hardver, prije dizanja Linuxa. Hardver često ne čita pouzdano kao Linuxov disketni driver, pa može jednostavno stati bez ispisa poruke o grešci ako pročita netočne podatke. Također može biti grešaka na Driver disketi i disketama osnovnog sustava; većina će ih se pokazati lavinom poruka o I/O greškama.
Ako instalacija uporno zaglavljuje na određenoj disketi, prva stvar koju biste trebali učiniti je ponovo skinuti snimku diskete i zapisati ju na drugu disketu. Obično reformatiranje stare diskete možda neće biti dovoljno, čak i ako se čini da je disketa reformatirana i snimljena bez grešaka. Ponekad je korisno pokušati snimiti disketu na drugom sustavu.
Jedan korisnik kaže kako je snimke morao tri puta zapisivati na diskete kako bi proradile, a onda je sa trećom disketom sve bilo u redu.
Drugi korisnici javljaju kako jednostavno ponovno dizanje nekoliko puta s istom disketom u disketnom pogonu može dovesti do uspješnog dizanja. Sve je to zbog loše napravljenih hardverskih ili firmware disketnih drivera.